Osnovna škola Antuna Mihanovića - Petropoljskog Drniš

Projektni dani (24.-26.05.2023.), u OŠ Antuna Mihanovića Petropoljskog u Drnišu, odvijali su se u znaku mitologije, a radionica školske knjižničarke u znaku vila. Hrvatima omiljenih mitskih bića. Mit o vilama - zatajenim kćerima Adama i Eve, vilinskom domu Velebitu i legendi o prerano umrloj zaručnici Miljevi, pročitajte u nastavku. U realizaciji radionice korišteni su obrazovni materijali UZ Smrika:

https://youtu.be/5rVvgEzxPbk - "Mala vila" (tehnika suhog filcanja)

https://www.canva.com/design/DAFjNBsYiTo/pVqYqV4VbfQFvp4i_mvHmA/edit - (suho filcanje vune - pisani prikaz rada)

Mit u Hrvata - vile su zatajena djeca Adama i Eve

Nakon što ih je protjerao iz raja, Bog se sažalio nad Adamom i Evom pa ih je odlučio posjetiti. Kad ih je Bog upitao za broj djece, bilo ih je stid što ih imaju puno pa su slagali da ih imaju šestero, a imali su ih dvanaestero. Zatajili su najljepše kćeri. „Koliko vidljivih, toliko nevidljivih“, rekao im je Bog pa su tako zatajene kćeri postale vile.

Prema drugim hrvatskim predajama i kazivanjima, vile su postale od djece koja Adam i Eva nisu odveli na krštenje budući da su se stidjeli što ih imaju puno. One koje nisu doveli na krštenje Bog je pretvorio u vile i vještice.

Vile su najčešća mitska bića u cijeloj hrvatskoj mitologiji. Osim kod nas, vile imaju mjesta u svim svjetskim mitologijama. One se u budističkoj i hinduističkoj mitologiji zovu apsare, a u grčkoj nimfe.

Vile kao natprirodna ženska bića stanuju u pećinama i gorama. One su duhovna bića. Kad se materijaliziraju, poprimaju oblik djevojaka duge plave kose, vitke su, imaju plave ili zelene oči, nose cvjetni vijenac na glavi. Odjevene su u duge bijele haljine. 

Posebna su skupina vile rusalke koje žive u rijekama i jezerima, pomažu junacima u bojevima te su česti predmet narodnih pjesama, ali su i puno opasnije od običnih vila. One su čuvarice i zaštitnice gora, šuma, voda, životinja i biljaka, a njihovo najdraže vrijeme je proljeće.U hrvatskoj tradicijskoj baštini vjerovalo se da su vile pomlađivale ljude na blagdan rođenja svetoga Ivana Krstitelja. To vjerovanje ogleda se u ophodu ladarica – ivančica na blagdan 24. lipnja. Također se vjerovalo da vile odgajaju ljude da budu obzirni, skromni, dobri, a djevojke i žene podučavaju tkanju, pravljenju kruha, liječenju te da čuvaju djecu od pogibelji. Konjsko ili magareće kopito i kozji papak na nozi vile narod objašnjava da im je to Bog podario kako bi lakše mogle doći do svojih teško pristupačnih staništa. 

Ljelje, vodene vile, nastale su od rano preminulih djevojaka i žena. Neki slavenski narodi vile smatraju dušama zaručnica koje su umrle poslije zaruka pa lutaju tražeći mir. Takvo vjerovanje prisutno je i u našoj lokalnoj legendi. Prerano preminula mladenka Miljeva (Miljevci) - lijepa kao vila, a Bogočin (Bogatići) - Vilin grad.

Legenda o postanku Miljevaca  "Bogočin – Vilin grad"

Velebit je od prvih stoljeća hrvatske povijesti bio sveta planina na kojoj stoluju vile i njihova vojvotkinja – Vila Velebita. Na južnom Velebitu postoje nazivi Vilinski kuk i Vilinska vrata.

Vile planinkinje, oblakinje, nagorkinje, vodarkinje, jezerkinje, zagorkinje,....