Učenici su prigodno ukrasili školske panoe, a nekoliko dana prije samog Valentinova u hodniku škole je postavljena kutija u koju su naši učenici mogli ubaciti poruke i čestitke za svoje simpatije i prijatelje.

Najviše poruka, očekivano, su razmijenili učenici viših razreda. Nije nedostajalo ni hrabrih mališana koji su na ovaj način izrazili ljubav svojim simpatijama i prijateljima.

       Učenici viših razreda su na dramsko - literarnoj grupi s nastavnicom Anitom Đidarom pisali prigodne sastavake i stihove,  a nastavku neke možete i pročitati...

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš,

                                da me grliš i ljubiš.                           

Volio bih da imam samo tebe,

jer bez tebe ne znam sebe.

Ako budeš more,

ja ću biti rijeka

jer moja je ljubav prema tebi velika.

Sve što biti želiš ti,

                    volio bih da smo mi.          

Ana Perišić, 7. r.

Kada ljubav zaboli

       Ljubav je zbilja nepredvidljiva - čas si sretan, a čas tužan. Ponekad, zapravo često zna biti bolna. Ja nikada nisam bila povrijeđena niti išta slično pa uopće ne poznajem taj osjećaj boli, ali ipak ću pokušati objasniti što znači kada ljubav zaboli.

      Ljubav boli najviše od svega, izjeda dušu, "obuzima" tijelo. Boli kada budemo odbijeni ili prisiljeni odbiti, boli kada moramo zaboraviti svađu i izdaju, ali najviše boli gubitak voljene osobe, osobe koja nam je najveći oslonac u životu, naše blago, naše sunce, naš život. Vjerujem da se nitko ne želi naći na mjestu onoga koji ostaje jer je to tolika bol, tolika žalost i patnja da mislim kako to mnogi ne bi izdržali, samo oni najjači.

     Ljubav ne mora boljeti samo u smislu tuge i patnje, ljubav boli i kada roditeljima kažemo NE, kada se suprotstavimo baki i djedu, kada vrijeđamo druge...To su sitnice koje nas u podsvijesti rastužuju i žaloste, a da mi i ne osjetimo. Kada ljubav zaboli cijeli svijet se ruši, nestaje sva ljepota i sve dobro što postoji. Jednostavno gubimo razum, nestaje sva vjera u bolje sutra, bolju budućnost,

           Ljubav jest prevrtljiva, ali najteže je kada zabili!  

Darija Dželalija, 7. r.

Volio bih da me voliš

Volio bih da su moji snovi stvarnost,

moja bi ljubav išla iz krajnosti u krajnost.

Ne bih znao 'ko mi glavu nosi,

                              osjećao bih anticelular u tvojoj kosi.              

Ponekad poželim život bez kraja,

      pun tvojih poljubaca i zagrljaja.

Zato tiho ponekad Boga molim

da živim vječno da te vječno volim.

Želim ti lijepe snove u ovoj zimskoj noći,

želim ti to jer ne mogu doći.

Ne mogu te zagrliti i priviti uz sebe,

i ostaje mi samo da zaspim misleći na tebe.

Antonio Vlaić, 7. r.