Osnovna škola Antuna Mihanovića - Petropoljskog Drniš

U petak, 18. studenoga,  u našoj smo školi obilježili Dan sjećanja na žrtve grada Vukovara. Učenici od prvog do osmog razreda, zajedno sa svojim učiteljima, okupili su se u dvorištu škole, zapalili  svijeće i odali počast svim žrtvama Domovinskog rata.

Cijeli tjedan je protekao u znaku Vukovara, pa su učenici sa svojim učiteljima prigodno ukrasili školeske panoe.

U nastavku pročitajte neke od literarnih radova naših učenika.

Priča o Vukovaru

     Priča započinje 1991. godine kada je srbočetnički agresor napao Republiku Hrvatsku, moju domovinu.

Prvi grad koji je nastradao bio je Vukovar, grad heroja Domovinskog rata. On je pretrpio najviše razaranja, u njemu se prolilo mnogo suza. Kada gledam slike i filmove u kojima su prikazani događaji u Vukovaru i diljem Hrvatske uhvati me jeza. Pomislim na sve dobre ljude koji su svojim radom i voljom osigurali život i naapredak novim naraštajima. Mnogo puta se pitam zar je bilo potrebno ostaviti majku bez djeteta i dijete bez majke?

    No očito je to nekima bilo bitno kako bi radi pohlepe i mržnje započeli rat i nečiji život zauvijek obilježili ružnim uspomenama.

    Na kraju svega ovoga najviše me boli to što neki ljudi podcjenjuju branitelje koji su svojim životima obranili našu zemlju Hrvatsku.

                                 Živjela Hrvatska!

Jakov Bačić, 8. r.

Vukovar živi i u mom srcu

     Vukovar - grad koji će zauvijek ostati u srcima svih ljudi koji razumiju što znači život, što su problemi i kroz što sve čovjek prolazi u životu kako bi pronašao bolji život.

    Rat - najgora riječ na svijetu. Nekako ta riječ je jako prazna i uhvati me nekakva panika i strah kad ju čujem. Tada se sjetim tog čvrstog i jakog grada Vukovara. Kroz koju patnju i bol je prošao taj čvrsti grad? Koliko se krvi i suza izljelo po tom starom tlu? Koliko je ljudi otišlo bez polovice svoga srca zatrpanog u onim ciglama i smeću? Koliko je jadne nevine dječice ostalo u rupi bez dna? Stalno ponavljamo ta ista pitanja, koliko će to trajati? Kada će svi ti odvratni ljudi biti kažnjeni za la koja su učinili jadnim ljudima? No sada 25 godina poslije nitko nije kriv. Svi su nevini. Samo zbog nepravde svi ljudi pate. Toliko potresnih priča ima iz tog čvrstog Vukovara. Svakoga dana se molim dragom Bogu da ne bude rata i da se pronađu nestali; možda oni žive boljim životom od nas, možda im je tu na nebu bolje.

     Rat donosi tugu, velike gubitke i bol. Neki mogu biti sretni što su preživjeli, ali opet su bolni ožiljci i rane ostale, ali najveće su one na srcu. Ono što su vidjeli i za što su se borili, to se sve moglo izbjeći no ljudska pohlepa je jača od sreće nekog drugog. Širite ljubav i molite se Bogu za mir i dobro. Pamtite svoje HEROJE koji su vašu budućnost učinili sretnom. Izbacite rat iz glave. Držite herojski grad Vukovar u svojim mislima, u mom srcu on ima najposebnije mjesto.

Mia Pulić, 7. r.

U petak, 18. studenoga,  u našoj smo školi obilježili Dan sjećanja na žrtve grada Vukovara. Učenici od prvog do osmog razreda, zajedno sa svojim učiteljima, okupili su se u dvorištu škole, zapalili  svijeće i odali počast svim žrtvama Domovinskog rata.

Cijeli tjedan je protekao u znaku Vukovara, pa su učenici sa svojim učiteljima prigodno ukrasili školeske panoe.

U nastavku pročitajte neke od literarnih radova naših učenika.

Priča o Vukovaru

     Priča započinje 1991. godine kada je srbočetnički agresor napao Republiku Hrvatsku, moju domovinu.

Prvi grad koji je nastradao bio je Vukovar, grad heroja Domovinskog rata. On je pretrpio najviše razaranja, u njemu se prolilo mnogo suza. Kada gledam slike i filmove u kojima su prikazani događaji u Vukovaru i diljem Hrvatske uhvati me jeza. Pomislim na sve dobre ljude koji su svojim radom i voljom osigurali život i naapredak novim naraštajima. Mnogo puta se pitam zar je bilo potrebno ostaviti majku bez djeteta i dijete bez majke?

    No očito je to nekima bilo bitno kako bi radi pohlepe i mržnje započeli rat i nečiji život zauvijek obilježili ružnim uspomenama.

    Na kraju svega ovoga najviše me boli to što neki ljudi podcjenjuju branitelje koji su svojim životima obranili našu zemlju Hrvatsku.

                                 Živjela Hrvatska!

Jakov Bačić, 8. r.

Vukovar živi i u mom srcu

     Vukovar - grad koji će zauvijek ostati u srcima svih ljudi koji razumiju što znači život, što su problemi i kroz što sve čovjek prolazi u životu kako bi pronašao bolji život.

    Rat - najgora riječ na svijetu. Nekako ta riječ je jako prazna i uhvati me nekakva panika i strah kad ju čujem. Tada se sjetim tog čvrstog i jakog grada Vukovara. Kroz koju patnju i bol je prošao taj čvrsti grad? Koliko se krvi i suza izljelo po tom starom tlu? Koliko je ljudi otišlo bez polovice svoga srca zatrpanog u onim ciglama i smeću? Koliko je jadne nevine dječice ostalo u rupi bez dna? Stalno ponavljamo ta ista pitanja, koliko će to trajati? Kada će svi ti odvratni ljudi biti kažnjeni za la koja su učinili jadnim ljudima? No sada 25 godina poslije nitko nije kriv. Svi su nevini. Samo zbog nepravde svi ljudi pate. Toliko potresnih priča ima iz tog čvrstog Vukovara. Svakoga dana se molim dragom Bogu da ne bude rata i da se pronađu nestali; možda oni žive boljim životom od nas, možda im je tu na nebu bolje.

     Rat donosi tugu, velike gubitke i bol. Neki mogu biti sretni što su preživjeli, ali opet su bolni ožiljci i rane ostale, ali najveće su one na srcu. Ono što su vidjeli i za što su se borili, to se sve moglo izbjeći no ljudska pohlepa je jača od sreće nekog drugog. Širite ljubav i molite se Bogu za mir i dobro. Pamtite svoje HEROJE koji su vašu budućnost učinili sretnom. Izbacite rat iz glave. Držite herojski grad Vukovar u svojim mislima, u mom srcu on ima najposebnije mjesto.

Mia Pulić, 7. r.