Osnovna škola Antuna Mihanovića - Petropoljskog Drniš

"Iz krvi i bola niknut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće
Vukovar"

Dana 18. listopada obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara – grada heroja i ponosa naše države. Izrazili smo se riječju, tišinom, crtežima, dostojanstvenim ponašanjem, molitvom  i paljenjem svijeća. Kako Vukovar svijetli u našoj školi, u našim životima, u našim srcima i mislima pogledajte u nastavku. 

Hrvatski je sabor 18. studeni proglasio Danom sjećanja na Vukovar – kao spomen dan na tragediju jednog grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost. Njegovanje sjećanja na takve događaje u korijenu je svake civilizacije. Poštujući Vukovar, njegovu žrtvu i njegove heroje, poštujemo sve žrtve i heroje Domovinskog rata diljem Lijepe naše, jer Vukovar nije samo grad, on je simbol hrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku.

Danas smo se ponosom prisjetili najporušenijeg, najnapadanijeg, ali i najhrabrijeg grada Vukovara. Danas u našoj školi, u našem Drnišu, u našim srcima svijetli grad Vukovar. Danas odajemo zahvalu i poštovanje svim poginulima za hrabrost i život što u našu slobodu utkaše svoje živote.

Cijela je škola odisala sjećanjem na najnapaćeniji grad u Domovinskome ratu. Panoi su bili ispunjeni crtežima vukovarske golubice i vodotornja, stihovima najosjećajnijih pjesama otpjevanih Vukovaru, a izrađeni vodotoranj koji se nalazi u hodniku naše škole plijenio je pozornost svakog učenika.

Učenici od prvog do petog razreda zajedno sa svojim učiteljicama i stručnim djelatnicima škole su formirali svoju kolonu sjećanja ispred škole.

U miru, tišini u rukama noseći lampione krenuli su prema crkvi Gospe od Ružarija gdje su ih dočekali časna sestra Klara Pavlović i fra Mario Jurišić koji su predvodili  molitvu za sve poginule, za sve one koji su prošli neizmjernu patnju tijekom borbe za našu domovinu i za naš Vukovar. Zahvalili su Bogu na slobodnoj nam Hrvatskoj protkani nadom i vjerom da se ovakve strahote više nikad neće ponoviti.

Učenici su ispod križa zapalili svijeće uz poruku da je svjetlo simbol našeg sjećanja i dokaz da žrtva nije bila uzaludna.

Misao, molitve i sjećanje na Vukovar ponijeli su u svojim srcima u svoje domove, ali i u našu školu u kojoj i dalje Vukovar živi.

Ova misao vukovarskog velikana nek i nama ispunjava živote: 

"Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole...Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. "
                                                                  (Siniša Glavašević)  

Autor teksta: Nikolina Andabaka  

Foto: Aleksandra Perlić i Ivana Rak

"Iz krvi i bola niknut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće
Vukovar"

Dana 18. listopada obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara – grada heroja i ponosa naše države. Izrazili smo se riječju, tišinom, crtežima, dostojanstvenim ponašanjem, molitvom  i paljenjem svijeća. Kako Vukovar svijetli u našoj školi, u našim životima, u našim srcima i mislima pogledajte u nastavku. 

Hrvatski je sabor 18. studeni proglasio Danom sjećanja na Vukovar – kao spomen dan na tragediju jednog grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost. Njegovanje sjećanja na takve događaje u korijenu je svake civilizacije. Poštujući Vukovar, njegovu žrtvu i njegove heroje, poštujemo sve žrtve i heroje Domovinskog rata diljem Lijepe naše, jer Vukovar nije samo grad, on je simbol hrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku.

Danas smo se ponosom prisjetili najporušenijeg, najnapadanijeg, ali i najhrabrijeg grada Vukovara. Danas u našoj školi, u našem Drnišu, u našim srcima svijetli grad Vukovar. Danas odajemo zahvalu i poštovanje svim poginulima za hrabrost i život što u našu slobodu utkaše svoje živote.

Cijela je škola odisala sjećanjem na najnapaćeniji grad u Domovinskome ratu. Panoi su bili ispunjeni crtežima vukovarske golubice i vodotornja, stihovima najosjećajnijih pjesama otpjevanih Vukovaru, a izrađeni vodotoranj koji se nalazi u hodniku naše škole plijenio je pozornost svakog učenika.

Učenici od prvog do petog razreda zajedno sa svojim učiteljicama i stručnim djelatnicima škole su formirali svoju kolonu sjećanja ispred škole.

U miru, tišini u rukama noseći lampione krenuli su prema crkvi Gospe od Ružarija gdje su ih dočekali časna sestra Klara Pavlović i fra Mario Jurišić koji su predvodili  molitvu za sve poginule, za sve one koji su prošli neizmjernu patnju tijekom borbe za našu domovinu i za naš Vukovar. Zahvalili su Bogu na slobodnoj nam Hrvatskoj protkani nadom i vjerom da se ovakve strahote više nikad neće ponoviti.

Učenici su ispod križa zapalili svijeće uz poruku da je svjetlo simbol našeg sjećanja i dokaz da žrtva nije bila uzaludna.

Misao, molitve i sjećanje na Vukovar ponijeli su u svojim srcima u svoje domove, ali i u našu školu u kojoj i dalje Vukovar živi.

Ova misao vukovarskog velikana nek i nama ispunjava živote: 

"Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole...Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. "
                                                                  (Siniša Glavašević)  

Autor teksta: Nikolina Andabaka  

Foto: Aleksandra Perlić i Ivana Rak

"Iz krvi i bola niknut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće
Vukovar"

Dana 18. listopada obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara – grada heroja i ponosa naše države. Izrazili smo se riječju, tišinom, crtežima, dostojanstvenim ponašanjem, molitvom  i paljenjem svijeća. Kako Vukovar svijetli u našoj školi, u našim životima, u našim srcima i mislima pogledajte u nastavku. 

Hrvatski je sabor 18. studeni proglasio Danom sjećanja na Vukovar – kao spomen dan na tragediju jednog grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost. Njegovanje sjećanja na takve događaje u korijenu je svake civilizacije. Poštujući Vukovar, njegovu žrtvu i njegove heroje, poštujemo sve žrtve i heroje Domovinskog rata diljem Lijepe naše, jer Vukovar nije samo grad, on je simbol hrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku.

Danas smo se ponosom prisjetili najporušenijeg, najnapadanijeg, ali i najhrabrijeg grada Vukovara. Danas u našoj školi, u našem Drnišu, u našim srcima svijetli grad Vukovar. Danas odajemo zahvalu i poštovanje svim poginulima za hrabrost i život što u našu slobodu utkaše svoje živote.

Cijela je škola odisala sjećanjem na najnapaćeniji grad u Domovinskome ratu. Panoi su bili ispunjeni crtežima vukovarske golubice i vodotornja, stihovima najosjećajnijih pjesama otpjevanih Vukovaru, a izrađeni vodotoranj koji se nalazi u hodniku naše škole plijenio je pozornost svakog učenika.

Učenici od prvog do petog razreda zajedno sa svojim učiteljicama i stručnim djelatnicima škole su formirali svoju kolonu sjećanja ispred škole.

U miru, tišini u rukama noseći lampione krenuli su prema crkvi Gospe od Ružarija gdje su ih dočekali časna sestra Klara Pavlović i fra Mario Jurišić koji su predvodili  molitvu za sve poginule, za sve one koji su prošli neizmjernu patnju tijekom borbe za našu domovinu i za naš Vukovar. Zahvalili su Bogu na slobodnoj nam Hrvatskoj protkani nadom i vjerom da se ovakve strahote više nikad neće ponoviti.

Učenici su ispod križa zapalili svijeće uz poruku da je svjetlo simbol našeg sjećanja i dokaz da žrtva nije bila uzaludna.

Misao, molitve i sjećanje na Vukovar ponijeli su u svojim srcima u svoje domove, ali i u našu školu u kojoj i dalje Vukovar živi.

Ova misao vukovarskog velikana nek i nama ispunjava živote: 

"Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole...Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. "
                                                                  (Siniša Glavašević)  

Autor teksta: Nikolina Andabaka  

Foto: Aleksandra Perlić i Ivana Rak

"Iz krvi i bola niknut će cvijeće
i nikada narod zaboravit neće
Vukovar"

Dana 18. listopada obilježili smo Dan sjećanja na žrtvu Vukovara – grada heroja i ponosa naše države. Izrazili smo se riječju, tišinom, crtežima, dostojanstvenim ponašanjem, molitvom  i paljenjem svijeća. Kako Vukovar svijetli u našoj školi, u našim životima, u našim srcima i mislima pogledajte u nastavku. 

Hrvatski je sabor 18. studeni proglasio Danom sjećanja na Vukovar – kao spomen dan na tragediju jednog grada koji je svoju patnju i herojsku obranu utkao u hrvatsku slobodu i neovisnost. Njegovanje sjećanja na takve događaje u korijenu je svake civilizacije. Poštujući Vukovar, njegovu žrtvu i njegove heroje, poštujemo sve žrtve i heroje Domovinskog rata diljem Lijepe naše, jer Vukovar nije samo grad, on je simbol hrvatske obrane, junaštva i žrtve za neovisnu Republiku Hrvatsku.

Danas smo se ponosom prisjetili najporušenijeg, najnapadanijeg, ali i najhrabrijeg grada Vukovara. Danas u našoj školi, u našem Drnišu, u našim srcima svijetli grad Vukovar. Danas odajemo zahvalu i poštovanje svim poginulima za hrabrost i život što u našu slobodu utkaše svoje živote.

Cijela je škola odisala sjećanjem na najnapaćeniji grad u Domovinskome ratu. Panoi su bili ispunjeni crtežima vukovarske golubice i vodotornja, stihovima najosjećajnijih pjesama otpjevanih Vukovaru, a izrađeni vodotoranj koji se nalazi u hodniku naše škole plijenio je pozornost svakog učenika.

Učenici od prvog do petog razreda zajedno sa svojim učiteljicama i stručnim djelatnicima škole su formirali svoju kolonu sjećanja ispred škole.

U miru, tišini u rukama noseći lampione krenuli su prema crkvi Gospe od Ružarija gdje su ih dočekali časna sestra Klara Pavlović i fra Mario Jurišić koji su predvodili  molitvu za sve poginule, za sve one koji su prošli neizmjernu patnju tijekom borbe za našu domovinu i za naš Vukovar. Zahvalili su Bogu na slobodnoj nam Hrvatskoj protkani nadom i vjerom da se ovakve strahote više nikad neće ponoviti.

Učenici su ispod križa zapalili svijeće uz poruku da je svjetlo simbol našeg sjećanja i dokaz da žrtva nije bila uzaludna.

Misao, molitve i sjećanje na Vukovar ponijeli su u svojim srcima u svoje domove, ali i u našu školu u kojoj i dalje Vukovar živi.

Ova misao vukovarskog velikana nek i nama ispunjava živote: 

"Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima, koje svi poštuju i vole...Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. "
                                                                  (Siniša Glavašević)  

Autor teksta: Nikolina Andabaka  

Foto: Aleksandra Perlić i Ivana Rak